Kada već nije u prilici da uživa u čarima zemlje izlazećeg sunca – Japana, Zlatiborac Milan Kostadinović je na svojoj očevini, uz desnu obalu rijeke Sušice u selu Šljivovica, u prostranom i bajkovitom Braneškom polju jednom od najljepših zlatiborskih krajolika, sagradio svoj dom koji u svemu podsjeća na japanske kuće. Neobični izgled njegove „japanke” dodatno je uljepšalo „napredno seosko domaćinstvo” sa svim potrebnim građevinama ali u minijaturi: sa kućom, ambarom, štalom, vodenicom potočarom, salašem, kokošarnikom sa kokama misirkama, torom sa kamerunskim kozama koje su sitnije od domaćih. Sve je to Milan sam uradio i valjalo je očekivati, s obzirom na lokaciju, da se japanska kuća sa neobičnom „okućnicom” gradi za turiste kojih je drumom Zlatibor – Sušica – Kremna – Višegrad sve više.
Ali, Milan Kostadinović je prošle godine „zastao” u kompletiranju „japanke” jer je iznenada, na nagovor Milisava Nikolića, vlasnika nekoliko ribnjaka, počeo da se bavi gajenjem ribe. Uradio je dva bazena u kojima gaji veoma kvalitetnu pastrmku, dok su mu uz rijeku rakovi, klenovi i krkuše.
Kada se iz zaseoka Kostadinovići preselio u ravno Braneško polje, Milan je namjeravao da se trajno bavi stolarskim zanatom. Njegov plac je 200 metara od magistralnog puta Sušica – Kremna, što je značilo da će ga i kupci lako pronaći. Ipak, prostor na kome se našao pokrenuo je u njemu želju da stvori što ljepši ambijent. U obradi drveta koje je koristio tokom izrade kuće posebno lijep utisak ostavlja duborez na vratima, prozorima, portalima, unutrašnjim stepenicama, ormanima, krevetima i svim drugim predmetima od masivne i kvalitetne hrastovine, bukovine i borovine. U prizemlju su pored prostranog kupatila posve neobičan, kružni, ulazni i prostrani hol u kome žubori voda, tri spavaće sobe i apartman za roditelje „koji su u godinama i koji više ne mogu sami gore u brdu a ovdje će imati sve na dohvat ruke”, i do koga „vode” polukružna vrata, dok je na spratu dnevni boravak a u potkrovlju – vidikovac.
– Nije ovakva gradnja kuće ni laka ni jednostavna. Samo na krovu – priča Milan – moram svake četvrte-pete godine da promijenim busenje. Ja ga vadim u mojoj livadi, i pažljivo slažem, što nije nimalo lako. Sad planiram da dasku i foliju ispod busenja na krovu zamijenim limom, jer je neuporedivo postojaniji.
Ali, pitamo Milana, otkud ideja da u takvom ambijentu napravi ribnjak... – Što se tiče ribnjaka, pa bolje je imati ova dva bazena pastrmke nego gajiti 20 krava. I još, ljudi će se iznenaditi da pastrmka odlično napreduje u vodi sa Sušice, i da ovdje krkuše dostignu težinu od pola kilograma. Registrovao sam i poljoprivredno domaćinstvo, imam sve potrebne papire i već koristim pogodnosti koje mi pruža ta registracija. Ovdje ja proizvedem tri tone pastrmke, prodam u prosjeku 300 kilograma mjesečno, što ne može da ti donese stado od 20 krava imajući na umu šta sve moraš oko njih. Riba jedino, pored hrane koju treba redovno da joj daješ, traži da neko stalno bude tu. Da ima uvijek razapeta gvožđa u koja lovim lisice. Tu puška ne pomaže, jer lisica osjeti miris, a gvožđa samo zaklepeću. I da tjera dosadne čaplje koje oblijeću oko ribnjaka – kaže Milan, dodajući da je odlučio da ribnjak ustupi naredne četiri godine sinovcu kome je treće dijete na putu, i „kome treba ozbiljan i profitabilan posao sa pristojnom zaradom”, a nakon četiri godine drugom sinovcu.
Milan živi sam, njemu ne treba mnogo, a pogotovu želi da se „vrati” i kompletno posveti stolarskom zanatu po kome ga ljudi dobro poznaju. A i zato što „japanka” nije još završena.
– Trenutno sam obuzet još jednom lijepom idejom, duborezbarim triptih „Seoba Srba”, i to za sada veoma dobro napreduje. A postavio sam sebi cilj, kada završim duborez, idem da vidim „Borodinsku bitku” u Moskvi! To mi je trenutno najveća želja.
Sv.Tijanić